dvorac trakošćan


Dvor Trakošćan je kulturno dobro, zaštićena je povijesna cjelina koja se sastoji od dvorca, građevina uz dvorac, perivoja i park šume s jezerom. Dvorac je danas jedan od rijetkih objekata u Hrvatskoj sa sačuvanom vlastitom građom, povijesno usko vezanom uz arhitektonski okvir i život njegovih vlasnika.

Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. st., dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. st., obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu podmaršal Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj. Iduće generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju, ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran.1954. osnovan je muzej sa stalnim postavom. Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

.

STALNI POSTAV

Stalni postav izložen je ambijentalno, u izvornoj funkciji. 

Prezentira život hrvatskog plemstva kroz povijest Trakošćana i obitelji Drašković. 

Predmeti datiraju iz vremena od 15. do 19. st. i razmješteni su u pojedinim prostorijama koje čine interijerne cjeline.

Postavom su obuhvaćeni svi prostori dvorca, od reprezentativnih stambenih do tehnoloških (kuhinja), a dvorac čine četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat.


Nisko prizemlje:


DVORSKA KUHINJA

Kuhinja je smještena u izdvojenom dijelu dvorca kako bi se spriječilo širenje požara. Središnje mjesto zauzima velika bijela kaljeva peć koja je imala više funkcija. Osobito je zanimljiva izvedba dimnjaka, koji se ne nalazi na uobičajenome mjestu. Dim se odvodi kanalom ispod poda kuhinje, prema zidu gdje se spaja s postojećim dimnjakom. Njegov veliki promjer omogućavao je podtlak zahvaljujući kojem se dim povlačio iz peći. U kutu prostorije smještena je krušna peć u kojoj su se, osim kruha, mogle pripremati i druge jestvine. Susjedna prostorija imala je funkciju smočnice, u kojoj su se čuvale zalihe prehrambenih proizvoda.

TAMNICA

Jedan od dokaza o postojanju tamnice u dvorcu Trakošćan je natpis i oslik sačuvan na svodu cinktora hodočasničke crkve sv. Marije Jeruzalemske na Trškom Vrhu pokraj Krapine. 

Sačuvani tekst posvjedočuje da stanoviti Nikola Capek iz obližnje Bednje zahvaljuje Blaženoj Djevici Mariji što mu je po zagovoru ustanovljena nedužnost te je oslobođen trakošćanske tamnice. 

U tamnici je prikazano mučenje pomoću klade. 

Tamničar bi zatvorenikov vrat i zapešća ulagao u za to predviđene otvore u kladi čime bi se ograničilo njegovo kretanje. 

Tako zatočen uznik bio bi pripremljen za mučenje kojim bi se iznuđivalo priznanje ili izvršavala kazna.


Visoko prizemlje:

LOVAČKA DVORANA

Na prijelazu stoljeća lov je bio među plemstvom omiljena zabava. 

U istočnoj kuli dvorca smještena je dvorana koja simbolički predstavlja lovačku tradiciju Draškovića. 

To je i bila nekadašnja velika blagovaonica. Ovdje je običavalo boraviti i muško društvo na povratku iz lova.

Unutrašnjost je bogato uređena i ukrašena lovačkim trofejima: rogovi srndaća iz okolnih šuma, glava jelena lopatara, bjeloglavi sup i dr. 

Posebno treba istaknuti veliku bijelu peć reljefno ukrašenu lovačkim motivima.


PREDVORJE

Najznačajniji muzejski predmet izložen u predvorju svakako je Velika genealogija obitelji Drašković. Ta impresivna slika velikih dimenzija, nastala je 1668. godine, na temelju podataka koje u svom djelu o povijesti obitelji Drašković donosi Franjo Ladanyi, upravitelj hrvatskih posjeda i dobara obitelji, od 1650. do 1680. godine. Na slici je prikazano razgranato stablo koje raste iz Ivana Draškovića – legendarnog praoca obitelji, a koji u viteškom oklopu leži na zemlji. Pored stabla je u pejzažu prikazan Trakošćan. To je najstariji sačuvani prikaz grada, koji je posebno dragocjen zato što se radi o prikazu stvarnog izgleda, a ne o stereotipnoj veduti.


KNJIŽNICA

Radni prostor namješten je mobilijarom i policama za knjige neorenesansnog stila. Cjelokupna dvorska knjižnica danas broji oko 1700 knjiga, a sadržajno je čine pretežito enciklopedijska i beletristička izdanja druge polovine 18. i cijelog 19. st. Knjige su pisane većinom njemačkim i francuskim jezikom. U manjoj vitrini nalazi se arheološka zbirka iz ostavštine Draškovića.


VITEŠKA DVORANA

U zapadnoj kuli dvorca smješten je najreprezentativniji dio dvorca – viteška dvorana. Taj svečani prostor preuređen u 19. st., nastoji nas vratiti u srednjovjekovnu romantičarsku prošlost i evocirati viteške vrline. Danas simbolizira vojničku i obrambenu prošlost Trakošćana i obitelji Drašković, čiji su se mnogi članovi istakli u ratovima protiv turskog carstva, a kasnije i u borbama na ostalim europskim bojištima. Prostor je gotizirano svođen, uređen oružjem koje potječe od 15. do 17. st., portretima vojskovođa i dekorom od drva (19 st.). Središnje mjesto zauzimaju dva potpuna viteška konjanička oklopa, a jednom je površina kvalitetno obrađena plitkim reljefom.

OBITELJSKA DVORANA

Dvorana s izloženim portretima prvih članova obitelji Drašković. Svakako ovdje treba istaknuti portrete trojice brače : Ivana, Gašpara i Juraja Draškovića. Pored portreta članova obitelji Drašković ovdje se nalazi i Mala genealogija obitelji. To je prikaz obiteljskog stabla koji nam donosi i zanimljive podatke o izgledu Trakošćana te o njegovoj posadi sredinom 18. st.MALO DVORIŠTEU središnjem dijelu zgrade nalazi se dvorište četverokutnog oblika sa cisternom, čiji donji kameni dio pripada 17. st., dok je gornji od lijevanog željeza postavljen u 19. st. Dva kata sjevernog zida dvorišta u baroknom razdoblju, bila su otvorena dvostrukim polukružnim arkadama čiji su ostaci danas vidljivi u unutrašnjosti. Kroz istočni i južni zid u dvije razine protežu se balkoni, ložišta za peći i trofeji rogova jelena. U zidu dvorišta nalazi se sat s dvostrukim brojčanikom, rad varaždinskog urara J. Bechela (19. st.)


Prvi kat


Prvi kat je najudobnije uređen jer je služio stanovanju vlasnika. Namješten je najvećim dijelom inventarom druge polovine 19. st., te vrijednim pećima. Iznad svih vratiju nalaze se raskošno rezbareni grbovi porodica s kojima su Draškovići dolazili u ženidbene veze.


BLAGOVAONICA

Kao i za cijeli prvi kat u ovoj prostoriji namještaj je rađen po narudžbi vlasnika. Namještaj čini: veliki ugrađeni ormar, kutne vitrine, stolice presvučene kožom, te stolić-umivaonik. Kroz manja vrata u zidu unosila se hrana koja se dopremala dizalom iz kuhinje. Većina posuđa i sitnog pribora stradalo je u drugom svjetskom ratu. Prezentiran je samo dio sačuvanog porculanskog posuđa (18.-19. st.)


MALI SALON

Na južnom izbočenom dijelu glavne zgrade nalazi se mali salon u kojem se plemstvo opuštalo uz zabavne igre njihovog doba. Slikane zidne dekoracije prikazuju idilu ladanjskog života 18. stoljeća, nastale su po uzoru tadašnjih francuskih goblena. To je ujedno bila jedina prostorija u cijelome dvorcu gdje se smjelo pušiti. Namještaj sa kockarskim stolićem je iz 19. st., a mangal (posuda za grijanje) orijentalnog je porijekla.


POVIJEST TRAKOŠĆANA

Dvije prostorije u kojima se nalazi ukratko predstavljena povijest obitelji Drašković i dvorca Trakošćana nisu, kao većina soba, ambijentalno uređene. Težište je stavljeno na panoe s prikazom povijesnih dokumenata ( darovnice, grbovnice) te kratkim opisom povijesti vlastelinstva i najznačajnijih članova obitelji. Od izvorne muzejske građe, ovdje su, međutim, smještene četiri povijesne zastave iz ostavštine grofova Drašković.


FOTOGRAFIJA I DRAŠKOVIĆI

Kada govorimo o fotografiji u Hrvatskoj, nikako ne možemo zaobići ni dva člana obitelji Drašković. Jedan od pionira fotografije u Hrvatskoj bio je grof Juraj VI. Drašković koji je ostao zabilježen u povijesti po svojoj vojničkoj karijeri i kao obnovitelj Trakošćana. Dva albuma potvrđuju ga kao autora našeg najranije sačuvanog fotografskog opusa. Snimio je niz kalotipija ( najraniji postupak dobivanja fotografskih slika uz pomoć negativa i pozitiva na papiru). Godine 1865. izradio je i za sada prvi poznati akt u hrvatskoj fotografiji. Nazvan je Jurimirska frajla, a svojom impostacijom odaje utjecaj aktova koje je naslikao Mihael Stroy. Drugi Drašković od presudne važnosti na polju naše fotografije, bio je Karlo. On se smatra jednim od začetnika umjetničke fotografije u Hrvatskoj i najznačajnijim hrvatskim fotoamaterom 19. stoljeća. Postigao je vrhunsku likovnu i tehničku vrsnoću fotografije pa je primljen u članstvo jednog od najelitnijih europskih fotoklubova, Wiener Camera Cluba. Iz tog brojnog fundusa posebice treba istaknuti snimke zaustavljenog pokreta ( Skok Stjepana Erdödyja, Skok u vodu L. Odeschalchija) te naturalističke portrete ljudi s margine čime hrvatsku fotografiju usmjeruje prema socijalnim temama.


SPAVAONICA

Spavaća je soba vlasnika dvorca namještena u jedinstvenom neobaroknom stilu. U spavaonici se posebno ističe kasetirani strop te bijela kaljeva peć izrađena u obliku kule. Interesantno je da je ova peć gotovo potpuno vjerna kopija peći iz burga Füssen na Lechu u Njemačkoj iz 1514. godine.


PREDSOBLJE SPAVAONICE Predsoblje se stilom i funkcionalnošću nadovezuje na spavaću sobu. Ovdje su smještena dva velika garderobna ormara, ormarić i stojeće ogledalo s grbom obitelji. Nažalost, raskošne toalete koje su se nekada čuvale u tim ormarima, nisu sačuvane. Svakako trebamo istaknuti i portret carice Marije Terezije, jedne od najmoćnijih i najznačajnijih žena u europskoj povijesti.


MALA KNJIŽNICA

Mali salon za čitanje opremljen je pokućstvom, zidnom dekoracijom i otvorenim kaminom u neogotičkom stilu. Sačuvane originalne plišane tapete iz vremena prethodne obnove dvorca, koloristički su usklađene s ostalom draperijom te jasno dočaravaju salonski ugođaj druge polovice 19. st. Namještaj izrazitih neogotičkih oblika čine: veliki ormar koji je služio za smještaj knjiga, trosjed, stolice i naslonjači. Izrada trakošćanskog historicističkog namještaja povjerena je vještim majstorima i visoke je kvalitete, a to se najbolje vidi na primjeru male knjižnice.


SOBA ZA MOLITVU

To je rekonstrukcija dvorske obiteljske kapele. Danas se u njoj nalazi dio sakralne građe iz ostavštine obitelji Drašković. Na mjestu oltara koji nije sačuvan, prezentirana je pozlaćena pokaznica ukrašena dragim kamenjem te dva kaleža također iz 18. stoljeća. Na zidovima se nalaze slike sakralne tematike od kojih središnje mjesto zauzima Pieta, rad nepoznatog slikara iz 18 st. Pored slika, ovdje se nalazi barokni sakristijski ormar s bogato rezbarenim ukladama. Posebno mjesto zauzima dobro sačuvana i bogato ilustrirana i uvezena biblija iz 1747. godine.


GLAZBENI SALON

U prošlim vjekovima jedan od vida zabave bilo je i muziciranje na plemićkim dvorovima. U ovoj prostoriji najčešće se boravilo, stoga je raskošnije uređena, bogato je ukrašena obojenom rezbarijom i pozlatom te namještena neobaroknim mobilijarom. Klavir je iz poznate bečke radionice Conrada Graffa, a peć je iz 18. st u stilu rokokoa.


JULIJANINA SOBA

Julijanina soba rekonstrukcija je slikarskog ateljea grofice Julijane Erdödy Drašković (1847.-1901.). Iako nije ostvarila veliki opus, Julijana je označila početak našeg münchenskog akademskog realizma. Rođena je 1847. godine u Bratislavi, u grani obitelji Erdödy koja je imala svoje posjede u Bratislavi i Novom Marofu. Sve što ju je okruživalo u radu i svakidašnjem životu za boravka u Trakošćanu, nalazi se još uvijek u ateljeu sa slikarskim stalkom, stolićem za boje i palete, klavirom i slikama. Ovdje se nalazi i znatan dio njezinog opusa, a svakako valja istaknuti portrete žena u narodnim nošnjama iz okolice Trakošćana, portret supruga Ivana, te autoportret uz glasovir. Pored njezinih slika u kutu ateljea, nalaze se i portreti Julijane Drašković te njene sestre Valerie Erdödy koje je 1870-ih naslikao Johann Till. Elementi kao što su prozorske zavjese, sag i mangal prostoru daju orijentalni duh, vrlo popularan za druge polovice 19. st. Zanimljiva neogotička peć zagrijavala se uz pomoć toplog zraka koji je strujao iz ložišta donje prostorije.

Drugi kat


Prostorije drugog kata jednostavnije su uređene, služile su kao spavaonice gostima koji su dolazili u posjetu. Ovdje su zasebno izložene zbirke namještaja raspoređenog prema stilskim periodima od baroka do neorenesanse.


BAROKNA SOBA

Prostorija je namještena u stilu njemačkog baroka. Kabinetski ormarić, krevet, ormari i škrinje potječu iz 17.st., a stolice su izrađene po francuskom uzoru. Zanimljivi su stolovi: jedan na sklapanje, a drugi kartaški. Posebno se ističe bogato oslikano ovalno ogledalo i luster iz 18.st. Barokna se soba od drugih prostorija na tom katu razlikuje po starim sačuvanim drvenim vratnicama koje se nalaze s vanjske strane ulaza u prostoriju. Vratnice imaju u reljefu izvedene dovratnike i nadvratnu gredu s izrezbarenima velikim slovima i brojkama: 16 PB AS 39. Brojke označavaju 1639. godinu. Slova PB AS su kratice te se vezuju uz funkciju prostorije ( presbiterium ara sacra), jer je vjerojatno u 17.st. služila kao dvorska kapela.


ROKOKO SOBA

Rokoko soba predstavljena je u dva dijela; kao radni prostor smješten lijevo te spavaonica u desnom dijelu sobe. Cjelokupan inventar je iz druge polovine 18.st. U kabinetskom dijelu nalaze se dva rezbarena i fino ukrašena sekretera – pisaći stolovi s ladicama i tajnim pretincima. U duhu rokokoa također su obiteljski portreti u ovalnim okvirima, nastali u prvoj polovici 18. st., a nastavljaju se na one iz viteške dvorane gdje su izloženi vladari i vojskovođe.


SOBA OSLIKANIH ZIDNIH TAPETA

Prostorija je obložena platnenim tapetama koje daju potpunu sliku Draškovićeve postrojbe koja je sudjelovala u sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.). Velika zidna slika sastoji se od osam platnenih panoa slikanih temperom koji prikazuju banderij na smotri, sastavljen od 821 osobe. Slike su vrlo vjerne jer u sitnice prikazuju odore vojnika, opremu i zastave te poredak pojedinih jedinica i njihovih dijelova. Posebno je zanimljiv mali orkestar, prvi likovni prikaz vojne glazbe u Hrvatskoj.



ČASNIČKA SOBA

Tematski se ova soba nadovezuje na prethodnu prostoriju. Ovdje je izložen dio galerije od četrdesetak portreta časnika Josipa Kazimira Draškovića. Portreti su vjerojatno djelo Johanna Michaela Millitza i njegove škole. Svi su časnici slikani u sličnim pozama, do pojasa, s realistički prikazanim licima. Njihova sličnost proizlazi i iz uniformiranosti njihovih frizura te vojnih odora. Uz portrete vojnih časnika, ovdje su smještene i dvije zastave. Manja zastava na lastavičji rep pripadala je konjici, dok je velika zastava s carskim grbom bila namijenjena pješadiji.


KLASICISTIČKA SOBA

Soba je namještena inventarom sa stilskom karakteristikama klasicizma (prijelaz iz 18. u 19. st.). Sadrži namještaj za dnevni prostor. Prostor je upotpunjen još i dvama svijećnjacima iz napoleonskog doba, nastalih pod snažnim egipatskim utjecajem. Slike su također klasicističkih obilježja s dobro sačuvanim originalnim okvirima. Portreti na zidovima predstavljaju najznačajnije članove obitelji Drašković tog doba. Tako se ovdje nalaze portreti Ivana VIII., osnivača prve masonske lože u Hrvatskoj te Juraja V., mlađeg brata Janka.


BIDERMAJERSKA SOBA

Nadovezujući se na klasicizam bidermajer je stilska pojava 1815. i polovine 19.st. Namještaj tog razdoblja udoban je i funkcionalan, te ulašten što se vidi na trakošćanskom primjeru. Na pregradnom zidu nalazi se litografija s prikazom carske i kraljevske austrijske obitelji uz portret preminulog cara Franje I. U ovoj prostoriji zanimljivi su portreti karakteristični za bidermajersko slikarstvo.


NEORENESANSNA SOBA

Neorenesansa je oblik historicizma koji se javlja u drugoj polovici 19. st. Predstavljeni komadi namještaja u ovoj prostoriji crno su bojani, a dio tog pokućstva donijela je u miraz slikarica Julijana Erdödy, o čemu nam govori i slovo E u gornjem dijelu bifea. Posebno treba istaknuti originalnu komodu iz renesansnog razdoblja, najstariji komad namještaja u muzeju. Taj se komad fino uklapa u ostalo pokućstvo sobe, iako je stariji od njega za tri stoljeća. Ovdje se nalazi i jedan od najljepših portreta u dvorcu: portret Klotilde Drašković, rođene Kulmer.


GALERIJA

U galeriji Dvora Trakošćan nalaze se četiri platna poznatog bidermajerskog slikara Mihaela Stroya. Sve slike čine alegorijski ciklus pod nazivom “Četiri kontinenta”. Kontinenti Azija, Afrika, Europa i Amerika, predstavljeni su personifikacijama žena postavljenih u ugođaju interijera ili krajolika. Slike su nastale 1836. godine i na njima je vidljivo gledište europskog čovjeka kroz prizmu romantike, na egzotične zemlje dalekih kontinenata. U galeriji su izloženi i dječji portreti članova obitelji Drašković, nastali u rasponu od kraja 16. pa do sredine 18. stoljeća, a koji čine cjelinu koja je jedinstvena za područje sjeverozapadne Hrvatske. Izvanredan su povijesni izvor za proučavanje svakodnevnog života, mode i opreme plemstva tog doba. Pripadajući atributi, životinje i biljke, ukazuju na visoki društveni položaj i bogatstvo obitelji u kojoj su rođeni.

PARK ŠUMA


Neposredna okolica dvorca oblikovana je kao pejzažni park u kojem jezero, livade, grupacije drveća i grmlja čine skladnu hortikulturnu cjelinu. Perivoj se dijelom razvio iz autohtone šume hrasta kitnjaka i običnog graba. U njemu su posađene različite egzotične vrste drveća koje mu, osobito ujesen, daju šarenilo i dinamiku. Prisutnost crnogoričnih vrsta (osobito jele), na ovim visinama (250 m), dokazuje vegetacijski obrat, odnosno, prisutnost vrsta značajnih za veće nadmorske visine i obratno, na višim obroncima susrećemo bjelogorične vrste karakteristične za niže nadmorske visine. Osobito i prepoznatljivo obilježje Trakošćanu daje veliko umjetno jezero, dugo oko kilometar i pol, čija površina iznosi oko 17 hektara, a dubina oko 2,5 metra. Voda se ljeti ugrije i do 22° C. U zimi se površina jezera zaleđuje i led na njoj ostaje oko tri mjeseca. Od samog nastanka jezero je imalo dvojaku funkciju – gospodarsku, kao ribnjak i estetsku, kao dekorativni element uobičajen u romantičarskoj parkovnoj arhitekturi. Uz samo jezero uređene su pješačke staze, koje taj prostor pretvaraju u jedinstveno šetalište.Postoje indicije da je grof Juraj Drašković pristupajući rekonstrukciji dvorca imao razrađen projekt za njegovo turističko korištenje. Preuređenje kompleksa podvrgnuo je estetskim zakonitostima i stvorio privlačno okruženje kojem nema premca ni u široj udaljenosti. U Trakošćanu možete naći utočište u kojem ćete ugodno provesti vrijeme upoznajući kulturnu baštinu i istodobno uživati u ambijentu neponovljive ljepote.Poučna staza Trakošćan „Put vila“Na stazi oko Trakošćanskog jezera uređena je poučna staza koja pruža uvid u prirodne vrijednosti park-šume Trakošćan i okolnog područja. Dužine je 5 km, a može se razgledati uz laganu šetnju za otprilike 2 sata. Na njoj se nalazi 20 poučnih točaka, kao i ribarska kućica koja je uređena kao info-točka namijenjena predahu za vrijeme šetnje.Radno vrijeme ribarske kućice (info-točke): subotom i nedjeljom od 10 do 18 sati.

KAPELICA SV. KRIŽA

U trakošćanskom perivoju nalazi se i kapelica posvećena Sv. Križu. Sagrađena je 1754. u duhu baroknog klasicizma, donatorstvom Suzane Malatinski, žene Josipa Kazimira Draškovića. Naročitu draž daje ovom malom prostoru, činjenica što je u njega uklopljen cjelokupan inventar potreban za opremu jedne crkve: povišeno pjevalište s orguljama, propovjedaonica, klupa s uzdignutom katedrom i oltar koji nadvisuje veliko raspeće.Vanjština kapelice je jednostavna, tek pročelje sa zvonikom raščlanjeno je rizalitnim dekoracijama. Unutrašnjost je podijeljena na jednako dugačak četverokut svođene lađe i svetište koje završava plitkom apsidom. Nekada se u kapeli misilo četiri puta godišnje, a danas se u kapeli osim nedjeljnog bogoslužja obavlja ceremonijal “Trakošćanskog vjenčanja”.

Dvor Trakošćan

Trakošćan

42253 Bednja

Tel: +385(0)42 796 281

FAX: +385(0)42 796 420

E-mail: dvor@trakoscan.hr